Dinko Šimunović - ALKAR

Bilješke o piscu:

Dinko Šimunović (Knin, 1. rujna 1873. – Zagreb, kolovoz 1933.), hrvatski književnik.
Završio je učiteljsku školu i radio kao učitelj u Hrvacama i na Dicmu, te do umirovljenja na Obrtničkoj školi u Splitu. Pozornost kritike privukao je nedovršenom pripoviješću “Mrkodol” u zadarskom Lovoru, a ubrzo se uvrstio u vodeće noveliste hrvatske moderne.
Pisao je pripovjetke, romane, crtice i feljtone. Njegova proza iz Dalmatinske zagore impresivna je i slikovita s jakim epskim i tananim lirskim portretima. Pojedine Šimunovićeve novele vrhunska su ostvarenja u hrvatskoj književnosti. Idealnim spojem narodnoga i umjetnoga, za čim je gotovo uzalud težila starija hrvatska pripovjetka, ostvario je posve osebujan tip novele koji u najboljim primjercima čuva trajnu svježinu.
Poznati su njegovi romani Tuđinac, Mrkodol, Alkar, Muljika, Duga, Mladi dani. Pripovijetke sa Krke i Cetine, Kukavica, O starom slijepom kaluđeru. Napisao je još mnoge prikaze, ocjene i eseje.

Mjesto radnje:

Selo Begluci, Senjska krajina

Vrijeme radnje:

Krajem 19. stoljeća

Tema:

Sukob oca i sina oko iste djevojke u doba alkara.

Glavni likovi:

Salko, Rašica, Marta

Kratki sadržaj:

Pripovijetka govori o sukobu oca i sina oko djevojke Marte. Marta je voljela i jednog i drugog, no prevladao je Rašičin junački stas i njegovo lice s krasnim mrkim brkom. Salko je poludio nakon saznanja da ga Marta ne želi. Otišao je iz Cetinske krajine i pojavio se sljedeće godine na alci, gdje je pogodio alku u sridu. Po cijelom svijetu je pričao da će oženiti Martu kada mu otac umre i kada pobjedi na alci.